Oznaka: vlaga

Vlaga u stanu ili kući jedan je od najčešćih problema koji se pojavljuju u stambenim prostorima. Može uzrokovati neugodne mirise, oštećenja zidova, ljuštenje boje i žbuke, propadanje namještaja te nastanak plijesni. Osim što narušava izgled prostora, dugotrajna vlaga može negativno utjecati na kvalitetu zraka i zdravlje ukućana.

Mnogi ljudi vlagu povezuju isključivo s prodorom kišnice, curenjem cijevi ili oštećenim krovom. Međutim, vlaga se može pojaviti i u potpuno ispravnoj zgradi. Svakodnevno kuhanje, tuširanje, sušenje rublja, disanje ukućana i nedovoljno provjetravanje povećavaju količinu vodene pare u zraku. Kada se takav zrak susretne s hladnom površinom, vodena para može se pretvoriti u kapljice vode, što stvara uvjete za razvoj plijesni.

Kako bismo dugoročno riješili problem vlage, potrebno je utvrditi njezin uzrok, ukloniti uvjete koji pogoduju njezinu nastanku i tek nakon toga sanirati oštećene zidove i ukloniti plijesan. Samo prebojavanje zida ili korištenje sredstva protiv plijesni uglavnom nije dovoljno ako se problem nastavi ponavljati.

Što je vlaga u stanu i kući?

Vlaga u stambenom prostoru označava prisutnost vode ili vodene pare u količini koja može uzrokovati probleme u prostoru. Važno je razlikovati vlagu u zraku od vlage koja se nalazi u građevinskim materijalima.

Vlažnost zraka označava količinu vodene pare u zraku. Za stambene prostore često se preporučuje relativna vlažnost od približno 40 do 60 posto. To nije apsolutna granica za sve situacije, ali predstavlja koristan orijentir za održavanje ugodne i zdrave unutarnje klime.

Građevinska vlaga nalazi se u zidovima, podovima, stropovima i drugim dijelovima građevine. Može nastati zbog prodora vode, kapilarnog podizanja vlage iz tla, građevinske vlage koja se nije osušila ili dugotrajnog kondenziranja vodene pare.

Ove dvije vrste vlage često su povezane, ali zahtijevaju različita rješenja. Ako je problem visoka vlažnost zraka, poboljšanje ventilacije može biti dovoljno. Ako voda ulazi kroz temelje ili krov, potrebno je riješiti građevinski nedostatak.

Zašto se vlaga pojavljuje čak i kada nigdje ne ulazi voda?

Vlaga može nastati i u domu u kojem nema curenja cijevi, oštećenog krova ni prodora oborinske vode. Najčešći uzrok takvih problema je kondenzacija.

Kondenzacija vodene pare

Zrak uvijek sadrži određenu količinu vodene pare. Što je zrak topliji, može sadržavati više vodene pare prije nego što dođe do kondenzacije.

Kada topao i vlažan zrak dođe u dodir s hladnim zidom, kutom prostorije, prozorom ili drugim hladnim dijelom konstrukcije, temperatura površine može pasti ispod točke rosišta. Tada se vodena para pretvara u sitne kapljice vode.

Kondenzacija se često prvo pojavljuje na prozorima, u kutovima vanjskih zidova, iza ormara, uz stropove i u prostorijama s nedovoljnom ventilacijom.

Čak i kada ne vidimo kapljice vode, površina može biti dovoljno hladna i vlažna da omogući razvoj plijesni. Zato plijesan ponekad nastaje na zidu koji na dodir ne djeluje mokro.

Svakodnevne aktivnosti povećavaju količinu vlage

Ljudi svakodnevno unose vodenu paru u svoj dom. Najveće količine obično nastaju tijekom tuširanja, kuhanja i sušenja rublja.

Dodatni izvori vlage uključuju:

• disanje i znojenje ukućana;
• kuhanje bez uključene nape ili bez poklopaca na posudama;
• tuširanje i kupanje bez naknadnog provjetravanja;
• sušenje mokrog rublja u zatvorenim prostorijama;
• veći broj ljudi u malom stanu;
• držanje mnogo biljaka i zalijevanje u zatvorenom prostoru;
• korištenje plinskih ili drugih uređaja koji izgaranjem ispuštaju vodenu paru u prostor, ako takvi uređaji nisu izvedeni i ventilirani na odgovarajući način.

Primjerice, ako se rublje suši u spavaćoj sobi, voda iz tkanine postupno prelazi u zrak. Ako prostor nema odgovarajuću ventilaciju, relativna vlažnost može porasti toliko da se voda počne kondenzirati na hladnim površinama.

Nedovoljno provjetravanje

U starijim zgradama zrak je često prirodno izmjenjivan kroz manje nepropusne prozore, vrata i druge dijelove ovojnice. Nakon ugradnje novih, dobro brtvljenih prozora, nekontrolirana izmjena zraka može se znatno smanjiti.

To je dobro za energetsku učinkovitost, ali može povećati rizik od vlage ako nije osigurana odgovarajuća ventilacija.

Zrak tada zadržava vodenu paru koja nastaje svakodnevnim aktivnostima. Otvaranje prozora na kratko, ali učinkovito, ili ugradnja odgovarajućeg ventilacijskog sustava pomaže ukloniti višak vlage.

Hladni zidovi i toplinski mostovi

Toplinski most je dio građevinske konstrukcije kroz koji se toplina gubi brže nego kroz okolne površine. Može nastati na spojevima zida i stropa, oko prozora, na betonskim stupovima, serklažima i drugim dijelovima konstrukcije.

Zbog pojačanog gubitka topline unutarnja površina zida postaje hladnija. Ako je vlažnost zraka visoka, na takvim mjestima lakše nastaje kondenzacija i plijesan.

Toplinski mostovi čest su problem u starijim zgradama bez odgovarajuće toplinske izolacije, ali mogu se pojaviti i u novijim građevinama ako toplinska izolacija nije pravilno izvedena.

Neujednačeno grijanje prostorija

Ako se dnevna soba grije, a spavaća soba ili druga prostorija ostaje hladna, razlika u temperaturi može povećati rizik od kondenzacije.

Topao zrak može prijeći u hladniju prostoriju, gdje se hladi i relativna vlažnost raste. Posebno su osjetljivi negrijani hodnici, zatvorene spavaće sobe, ostave i prostorije koje se rijetko koriste.

Dugoročno je bolje održavati razumnu i ujednačenu temperaturu nego potpuno isključivati grijanje u pojedinim prostorijama, osobito ako su one povezane s toplijim dijelom stana.

Kako prepoznati uzrok vlage?

Prije bilo kakve sanacije potrebno je utvrditi zašto se vlaga pojavila. Pogrešna procjena može dovesti do nepotrebnih troškova i ponovnog nastanka plijesni.

Znakovi kondenzacije

Na kondenzaciju najčešće upućuju:

• plijesan u kutovima vanjskih zidova;
• crne ili tamne točkice iza ormara;
• kapljice vode na unutarnjoj strani prozora;
• pogoršanje tijekom zime;
• plijesan iza zavjesa i namještaja;
• veća vlažnost nakon kuhanja, tuširanja ili sušenja rublja.

Kondenzacija je osobito vjerojatna kada se problem pojavljuje na hladnim površinama i kada se smanjuje nakon boljeg provjetravanja i reguliranja vlažnosti.

Znakovi prodora vode

Prodor vode može se prepoznati prema sljedećim pojavama:

• vlažne mrlje koje se povećavaju nakon kiše;
• curenje na stropu ili uz krovne prozore;
• lokalizirana mokra područja oko vodovodnih instalacija;
• oštećenja koja se pojavljuju uz vanjske pukotine;
• ponavljajuće vlaženje zida nakon uporabe vodovodnog sustava.

Ako se mrlje pojavljuju samo nakon oborina, treba provjeriti krov, oluke, fasadu, balkone, prozore i spojeve građevine.

Kapilarna vlaga iz tla

U prizemljima, podrumima i starijim kućama vlaga se može podizati iz tla kroz zidove. To se naziva kapilarno podizanje vlage.

Često se pojavljuju vlažni donji dijelovi zidova, ljuštenje žbuke, bijele naslage soli i oštećenja koja se šire od poda prema gore. Međutim, sami znakovi nisu dovoljni za sigurnu dijagnozu jer slična oštećenja mogu izazvati i drugi izvori vode.

U takvim slučajevima potrebno je provjeriti hidroizolaciju temelja, drenažu, razinu terena uz kuću i stanje podne konstrukcije. Ponekad je potrebna stručna procjena i mjerenje vlage u građevinskim materijalima.

Kako pravilno izmjeriti vlagu?

Za početak je korisno nabaviti digitalni higrometar koji mjeri relativnu vlažnost zraka i temperaturu.

Mjerenja treba provoditi nekoliko dana, a još bolje jedan do dva tjedna. Posebno je korisno mjeriti ujutro, nakon spavanja, nakon tuširanja i kuhanja te navečer.

Uobičajeni cilj za većinu stambenih prostorija je relativna vlažnost od približno 40 do 60 posto. Ako se vrijednosti redovito zadržavaju iznad 60 posto, osobito tijekom hladnog vremena, treba istražiti uzrok i poboljšati kontrolu vlage.

Higrometar treba postaviti dalje od radijatora, izravnog sunca, otvorenog prozora i izvora pare.

Važno je znati da higrometar mjeri vlagu u zraku, a ne vlagu u zidu. Za provjeru građevinske vlage mogu biti potrebna posebna mjerenja.

Kako spriječiti nastanak vlage u stanu i kući?

Najbolji rezultati postižu se kombinacijom nekoliko mjera. Samo grijanje, samo provjetravanje ili samo odvlaživač zraka ne rješavaju svaki mogući uzrok vlage.

Korak 1: Redovito i pravilno provjetravajte

Otvaranje prozora jedan je od najjednostavnijih načina uklanjanja viška vodene pare.

Tijekom hladnijeg dijela godine često je učinkovitije kratko širom otvoriti prozore i napraviti propuh nego držati prozor dugo otvoren na kip. Kratko provjetravanje može trajati nekoliko minuta, ovisno o vremenu, veličini prostorije i jačini izmjene zraka.

Posebno provjetravajte:

• nakon ustajanja u spavaćoj sobi;
• nakon tuširanja;
• nakon kuhanja;
• nakon sušenja rublja;
• kada se u prostoriji zadržava mnogo ljudi;
• kada higrometar pokazuje visoku vlažnost.

Zimi treba izbjegavati dugotrajno hlađenje zidova. Ako je vanjski zrak vrlo vlažan po relativnoj vlažnosti, to ne znači nužno da je loš za provjetravanje. Hladan vanjski zrak obično sadrži malo vodene pare u apsolutnom smislu te se nakon zagrijavanja može pokazati korisnim za sušenje unutarnjeg zraka.

Ljeti vrijedi drugačije pravilo: u vrlo toplim i vlažnim uvjetima provjetravanje može unijeti dodatnu vlagu. U takvim je situacijama korisno provjetravati kada su vanjska temperatura i sadržaj vlage povoljniji, a po potrebi koristiti klima-uređaj ili odvlaživač.

Korak 2: Koristite napu tijekom kuhanja

Kuhinjska napa koja izbacuje zrak na otvoreno obično je učinkovitija u uklanjanju pare od modela koji zrak samo filtrira i vraća u prostoriju.

Uključite napu tijekom kuhanja i ostavite je da radi još neko vrijeme nakon završetka. Koristite poklopce na posudama jer oni smanjuju količinu pare koja izlazi u prostor.

Ako napa nema odvod na otvoreno, potrebno je još više pažnje posvetiti provjetravanju. Masni filtri trebaju se redovito čistiti jer se njihova učinkovitost smanjuje kada su začepljeni.

Korak 3: Spriječite širenje pare iz kupaonice

Nakon tuširanja zatvorite vrata kupaonice kako se para ne bi širila po ostatku stana, a zatim uključite ventilator ili prozračite prostor prema mogućnostima.

Ako kupaonica nema prozor, ventilator za odsis zraka može biti vrlo koristan. Mora biti pravilno dimenzioniran, sigurno ugrađen i izveden tako da se zrak odvodi na odgovarajuće mjesto.

Ventilator s vremenskim odgodom ili senzorom vlage može nastaviti raditi nakon tuširanja i automatski reagirati na povećanu vlažnost.

Redovito provjeravajte ventilacijske kanale i nemojte ih zatvarati namještajem ili drugim preprekama.

Korak 4: Pažljivo sušite rublje

Sušenje rublja u zatvorenom prostoru jedan je od čestih razloga povećane vlažnosti, posebno zimi.

Ako nemate sušilicu rublja, sušite rublje u prostoriji koju je moguće učinkovito provjetravati. Izbjegavajte postavljanje sušila u maloj, hladnoj spavaćoj sobi ili uz vanjski zid koji je već sklon plijesni.

Ako se rublje redovito suši u stanu, odvlaživač zraka može znatno pomoći. Međutim, treba paziti da se prostorija ne hladi previše i da se uređaj koristi prema uputama proizvođača.

Korak 5: Održavajte odgovarajuću temperaturu

Za mnoge stambene prostore ugodna temperatura tijekom zime kreće se približno od 19 do 22 °C, uz prilagodbu namjeni prostorije i osobnim potrebama.

Nije potrebno pregrijavati dom, ali ni dopustiti da pojedine prostorije budu izrazito hladne i vlažne.

Posebnu pažnju obratite na spavaće sobe, sjeverne prostorije, zatvorene hodnike i negrijane dijelove stana. Ako se prostorija koristi povremeno, održavanje umjerene temperature može biti korisnije od potpunog isključivanja grijanja.

Korak 6: Odmaknite namještaj od vanjskih zidova

Veliki ormari, komode i kreveti postavljeni neposredno uz hladne vanjske zidove smanjuju cirkulaciju zraka. Površina zida iza namještaja može ostati hladna, dok se vlaga zadržava u slabo prozračenom prostoru.

Ostavite razmak između namještaja i zida, često oko 5 do 10 centimetara kada prostor to dopušta. Točna potrebna udaljenost ovisi o rasporedu prostorije i temperaturi zida.

Nemojte pretrpavati kutove prostorija i povremeno pregledajte skrivena mjesta, osobito tijekom zime.

Korak 7: Kontrolirajte vlagu higrometrom

Nemojte se oslanjati samo na osjećaj da je prostor suh. Vlažnost od 65 ili 70 posto ne mora uvijek biti odmah primjetna.

Ako higrometar pokazuje da je vlažnost redovito iznad 60 posto, povećajte izmjenu zraka i pokušajte utvrditi izvor vlage.

Ako se visoka vlažnost nastavlja unatoč pravilnom provjetravanju, potrebno je razmotriti mehaničku ventilaciju, odvlaživač zraka ili stručnu provjeru građevine.

Korak 8: Provjerite prozore, fasadu i instalacije

Redovito pregledavajte brtve prozora, spojeve oko okvira, fasadne pukotine, krovne spojeve, oluke i vodovodne instalacije.

Vodu iz oluka i odvodnih cijevi treba usmjeriti dalje od temelja. Teren uz kuću ne bi trebao zadržavati vodu uz vanjske zidove.

Ako primijetite mrlju koja se brzo širi, miris vlage ili neočekivano povećanje računa za vodu, provjerite postoji li skriveno curenje.

Korak 9: Razmotrite toplinsku izolaciju i ventilaciju

Ako se plijesan stalno vraća na istim hladnim mjestima, moguće je da je problem u toplinskim mostovima ili nedovoljnoj izolaciji.

Kvalitetna toplinska izolacija može povisiti temperaturu unutarnje površine zida i smanjiti rizik od kondenzacije. Ipak, izolacija mora biti pravilno projektirana i izvedena kako ne bi stvorila nove probleme s vlagom.

U zgradama s vrlo dobrom nepropusnošću ovojnice potrebno je osigurati kontroliranu izmjenu zraka. U nekim slučajevima prikladan je ventilacijski sustav s povratom topline, koji omogućuje izmjenu zraka uz manje toplinske gubitke.

Važno: Nemojte naslijepo postavljati unutarnju izolaciju na vlažan zid. Prije radova treba utvrditi uzrok vlage i procijeniti ponašanje cijele konstrukcije.

Kada koristiti odvlaživač zraka?

Odvlaživač zraka je uređaj koji izvlači višak vode iz zraka i skuplja je u spremnik ili odvodi kroz crijevo.

Posebno je koristan kada se rublje suši u zatvorenom prostoru, kada se u stanu često kuha, kada je ventilacija slaba ili kada je tijekom vlažnog vremena teško prirodno osušiti zrak.

Postoje dvije česte vrste uređaja.

Kompresorski odvlaživači uglavnom su prikladni za grijane stambene prostore. Njihova učinkovitost obično opada u hladnim prostorijama.

Adsorpcijski odvlaživači mogu biti korisniji u hladnijim prostorijama, ali često troše više električne energije za istu količinu uklonjene vode.

Pri kupnji treba provjeriti kapacitet odvlaživanja, preporučenu veličinu prostorije, radnu temperaturu, razinu buke, potrošnju električne energije i mogućnost kontinuiranog odvoda kondenzata.

Odvlaživač treba postaviti tako da zrak može slobodno cirkulirati. Vrata i prozori u prostoriji koju odvlažujete obično trebaju biti zatvoreni tijekom rada uređaja, osim ako proizvođač ne navodi drukčije.

Uređaj je pomoć u kontroli vlage, ali ne zamjenjuje popravak curenja, sanaciju kapilarne vlage ili pravilnu ventilaciju.

Što je plijesan i kako nastaje?

Plijesan je skupni naziv za mikroskopske gljivice koje se razmnožavaju sporama. Spore se prirodno nalaze u okolišu i mogu dospjeti u dom kroz otvorene prozore, na odjeći, obući ili putem zraka.

Njihova prisutnost sama po sebi ne znači da će se na svakoj površini razviti plijesan. Za rast su potrebni odgovarajući uvjeti, osobito dovoljno vlage, prikladna temperatura i podloga na kojoj se mogu razvijati.

Plijesan može rasti na žbuci, boji, tapetama, drvu, tekstilu, papiru, gipsanim pločama, prašini i drugim materijalima.

U domovima se često pojavljuje u kutovima soba, iza ormara, oko prozora, u kupaonicama, podrumima i na hladnim vanjskim zidovima.

Plijesan se može pojaviti i bez vidljivih kapljica vode. Dovoljno je da površina dulje vrijeme ostane vlažna zbog kondenzacije ili da se vlaga zadržava u poroznom materijalu.

Koje vrste plijesni postoje u domu?

Postoje tisuće vrsta plijesni, ali nije moguće pouzdano utvrditi vrstu samo prema boji ili izgledu mrlje na zidu.

U zatvorenim prostorima mogu se pronaći različiti rodovi gljivica, a među često spominjanima su sljedeći:

Aspergillus

Rod Aspergillus obuhvaća brojne vrste koje se mogu pronaći u prašini, tlu, hrani i unutarnjim prostorima. Neke vrste mogu izazvati alergijske reakcije, a kod osoba s određenim ozbiljnim bolestima ili oslabljenim imunitetom mogu uzrokovati i infekcije.

Penicillium

Penicillium je skupina gljivica koje se mogu razvijati na vlažnim građevinskim materijalima, hrani i drugim organskim podlogama. Neke vrste mogu stvarati alergene, a određene vrste proizvode i mikotoksine u specifičnim uvjetima.

Cladosporium

Cladosporium je čest u vanjskom okolišu, ali se može pojaviti i u zatvorenim prostorima, uključujući područja oko prozora i na vlažnim površinama. Kod osjetljivih osoba može pridonijeti alergijskim simptomima.

Alternaria

Alternaria se često nalazi u okolišu i može dospjeti u dom izvana. Može se razvijati na vlažnim materijalima, a njezine spore kod nekih ljudi izazivaju alergijske reakcije.

Stachybotrys

Stachybotrys chartarum često se spominje pod nazivom crna plijesan. Neke vrste ove skupine mogu se razvijati na materijalima koji dulje ostaju izrazito vlažni, primjerice na papiru, kartonu i određenim gipsanim pločama.

Crna boja nije dokaz da je riječ o Stachybotrys chartarum. Brojne druge plijesni mogu biti tamne ili crne. Također, sama boja ne pokazuje koliko je određena plijesan opasna.

Aureobasidium i druge vrste

Aureobasidium i različite druge gljivice mogu se pojaviti na vlažnim površinama, oko prozorskih okvira, na obojenim površinama i na drugim materijalima. U istom prostoru može istodobno biti prisutno više vrsta.

Važno je razumjeti da se rizik ne može procijeniti samo prema boji plijesni. Za većinu kućnih situacija korisnije je utvrditi izvor vlage, opseg zahvaćene površine i mogućnost sigurnog uklanjanja nego pokušavati prepoznati vrstu golim okom.

Koliko je plijesan opasna za zdravlje?

Plijesan u zatvorenom prostoru nije poželjna, osobito ako se razvija na većim površinama ili se problem ponavlja. Međutim, stupanj rizika ovisi o opsegu izloženosti, prisutnim vrstama i spojevima, stanju prostora te zdravstvenoj osjetljivosti osobe.

Izloženost plijesni i vlažnim prostorima povezana je s povećanom učestalošću određenih respiratornih simptoma i alergijskih tegoba.

Moguće posljedice uključuju:

• kihanje i curenje nosa;
• začepljen nos i nadraženost sluznice;
• crvenilo i svrbež očiju;
• kašalj i nadraženost grla;
• pogoršanje simptoma astme kod osoba koje je imaju;
• pogoršanje alergijskih tegoba;
• nadraženost kože kod osjetljivih osoba.

Osobe s astmom, alergijama, kroničnim respiratornim bolestima ili oslabljenim imunitetom mogu biti posebno osjetljive. Veću pozornost treba posvetiti i prostorima u kojima borave mala djeca, starije osobe i osobe s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Kod izrazito imunokompromitiranih osoba neke gljivice mogu izazvati ozbiljne infekcije, ali to nije uobičajena posljedica svakodnevne izloženosti kućnoj plijesni kod zdravih ljudi.

Nije opravdano tvrditi da svaka crna plijesan automatski uzrokuje teške bolesti ili da se prema izgledu može zaključiti o toksičnosti. Ipak, vidljivu plijesan u domu treba ukloniti, a uzrok vlage riješiti.

Ako ukućani imaju dugotrajne respiratorne simptome koji se pogoršavaju u određenoj prostoriji, potrebno je razgovarati s liječnikom i istodobno provjeriti stanje prostora.

Koji su prostori najosjetljiviji na vlagu?

Nisu svi stanovi i kuće jednako podložni pojavi vlage. Rizik ovisi o konstrukciji, položaju, izolaciji, načinu grijanja, broju ukućana i ventilaciji.

Podrumi

Podrumi su često osjetljivi zbog dodira zidova i podova s tlom, slabije ventilacije i nižih temperatura. Ako hidroizolacija nije dobra, moguća je i kapilarna vlaga ili prodor vode.

Ljeti se u hladnom podrumu može pojaviti kondenzacija kada topao i vlažan vanjski zrak uđe unutra i ohladi se. Zato stalno držanje podrumskog prozora otvorenim tijekom toplih i sparnih dana ponekad pogoršava problem.

Prizemni stanovi i kuće

Prizemni prostori mogu biti osjetljiviji ako je hidroizolacija poda ili temelja oštećena, ako se teren uz kuću nepravilno odvodi ili ako se kišnica zadržava uz vanjske zidove.

Ipak, prizemlje samo po sebi ne znači da će prostor biti vlažan. Dobro izvedena hidroizolacija i odgovarajuća odvodnja mogu spriječiti takve probleme.

Stanovi na posljednjem katu

Stanovi neposredno ispod krova mogu biti osjetljivi na prodor vode kroz oštećen krov, ali i na pregrijavanje ljeti te hladne površine zimi ako krov nije dovoljno izoliran.

Mrlje koje se pojavljuju nakon kiše zahtijevaju pregled krova i spojeva. Ako se plijesan javlja na spojevima stropa i vanjskog zida tijekom zime, treba razmotriti i toplinske mostove.

Stanovi na sjevernoj strani zgrade

Prostorije s manje izravnog sunca često imaju hladnije unutarnje površine, osobito zimi. Ako su istodobno slabo grijane i slabo prozračene, mogu biti sklonije kondenzaciji.

Mali stanovi s mnogo ukućana

U malom prostoru više osoba stvara veću količinu vodene pare u odnosu na volumen zraka. Ako je ventilacija slaba, vlažnost može brzo porasti.

Posebno su osjetljivi stanovi u kojima se kuha, suši rublje i spava u istoj prostoriji bez odgovarajuće izmjene zraka.

Stanovi s novim, dobro brtvljenim prozorima

Novi prozori mogu smanjiti nekontrolirano strujanje zraka. Ako nakon njihove ugradnje nije osigurana dovoljna ventilacija, kondenzacija i plijesan mogu se pojaviti češće nego prije.

To ne znači da treba vraćati stare prozore, nego prilagoditi navike provjetravanja ili ugraditi odgovarajući sustav ventilacije.

Kuće koje se povremeno koriste

Vikendice i kuće koje se zimi rijetko griju mogu biti izložene velikim temperaturnim razlikama i dugotrajnim razdobljima visoke relativne vlažnosti. U takvim objektima potrebno je osigurati kontrolu vlage i kada ukućani nisu prisutni.